Basenji – Afrički dar

 

Basenji je jedna od najstarijih pasmina na svijetu.

 

Ime nosi značenje “mala divlja stvar iz grma”, što na jeziku Pigmejaca zvuči kao “Basenji”. Stoga možemo zaključiti  da Basenji potječe iz središnje Afrike, iz područja koje se proteže iz središta države Kongo prema Južnom Sudanu.

U bliskom odnosu s domorocima (Pigmej plemena) Basenji živi već tisućama godina. Grupirani u samostanom čoporu u blizini sela i potpuno neovisni o plemenima psi se, u pravilu, sami uzdržavaju (ovisno o kulturi pojedinih plemena). Već tisućama godina, razmnožavaju se bez neke posebne kontrole ljudi pa je, iz tog razloga, pasmina godinama ostala vrlo originalna.

 

Smatra se  da Basenji pripada skupini pasa poznatoj kao “Schensi-psi” .  To su psi koji nisu udomaćeni odnosno oni koji su ostali divlji. Jedan od pripadnika Schensi pasa poznati je australski divlji pas Dingo te izraelski Canaan pas.

Podrijetlo pasmine biti će jasnije uzmemo li u obzir još jednu činjenicu, a to je da se, poput vuka, tjera samo jednom godišnje i to u periodu od 30 dana.

 

Zbog ravnog ždrijela Basenji ne može lajati, a lavež ljudi smatraju jednom od glavnih psećih karakteristika. Vuk također, kao preteča pasa, nema sposobnost lajanja. Iako Basenji živi potpuno neovisno od domorodačkih plemena, smatran je neprocjenjivo korisnim i važnim u lovu.

Na području gdje je bjelanjak iznimno rijedak, Basenji se još uvijek se koristi kao lovački pas, na način da divlje životinje (antilope, tobolčare…) tjera prema mreži koju su lovci razapeli. Tijekom lova oko vrata nose zvonce kako bi, u svakom trenutku, lovci znali gdje se psi nalaze. Zvonca su izrađena od izdubljenih ljusaka sa malim koščicama u unutrašnjosti.

 

Basenji ima vrlo jak lovački nagon, izvrstan njuh i prije svega iznimno su okretni. Okretnost i brzina karakteristika je uz pomoću koje se, kao i hrtovi, mogu utrkivati i natjecati u lure coursing-u.

 

                     

 

 

Od Faraonske palače do Europe

 

 

Podrijetlo Basenji pasmine leži u tami.

 

Prvi simbolički crteži pronađeni su u grobnicama Velike piramide (Keopsova piramida) izgrađene otprilike 2700 prije Krista u IV Dinastiji. Crteži prikazuju male pse koji sjede uz svog vlasnika uglavnom  ispod stolca.

 

Između ostalog, grobnice bogatih Egipćana i Faraona bile su ukrašene kipovima i slikama tih pasa, koji su, zbog svojih iznimno mačkastih osobina (bešumni, bez mirisa i samostalno se čiste) bili vrlo cijenjeni toj civiliziranoj naciji. Pretpostavlja se da je  prvi Basenji u Egipat stigao kao dar Pigmejaca Faraonima. Nažalost, uz propast egipatske kulture, nestalo je i saznanje o Basenji pasmini.

Druga pretpostavka je da je Basenji stigao  u Centralnu Afriku kao ratni trofej. Nakon što je Egipat izgubio rat protiv Sudana pobjednici su zahtijevali  najpotrebnije i najvrjednije stvari u to vrijeme,  uglavnom plemenite metale, žene i pse.

 

Još jednom, oko 1870. godine, afrički istraživači otkrili su malu pasminu dugih nogu, zavrnutog repa i kratke svilene dlake, ukratko Basenjija. Jedan od prvih Afričkih istraživača, koji je također opisao patuljastog Pigmejca s čudnim psom, bio je dr. Schweinfurth. Fasciniran odlučio je, na kraju jednog od svojih studija, sa sobom u Europu ponijeti jednu ženku koja se pokazala iznimno inteligentnom. Nažalost, po povratku u Europu (Aleksandrija) Basenjijev nagon za slobodom došao je do punog  izražaja u kada je s drugog kata hotela skočila u smrt.

Prvo izvješće o Basenjiju  u Europi konačno se pojavilo 1894. godine, ali pasmina tada nije priznata.  Otprilike 60 godina kasnije BASENJI je priznat kao nova pasmina.

 

Prvi veliki uzgajivač Basenjija bila je gospođa Olivia Burn, koji je u više navrata nabavljala pse od Pigmej plemena u području Konga. Slijedom nekoliko početnih neuspjeha kada su psi uginuli od pseće kuge (distemper-a), konačno je uspjela utemeljiti pasminu. Godine 1937. postala je prava senzacija na CRUFTS izložbi predstavljanjem svojih prvih štenaca. Odmah nakon izlaganja i sudac i ona u trenu su bili okruženi gomilom radoznalih ljudi punih pozitivnih kritika i hrpom pitanja.

 
 

Veronica Tudor Williams,  još jedan poznati uzgajivač 50ih,  uspješno je nabavila još nekoliko Basenjija iz Afrike kako bi osvježila europske jedinke. Sama je otkrila psa imenom "Fula of the Congo" na ekspediciji u Južnom Sudanu na granici s Zairom, a kasnije napisala i knjigu o tome.

 

Zašto nam je ova drevna pasmina ostala tako nepoznata?

 

Basenji nije prikladan za sve ljubitelje pasa. Vrlo je inteligentna, društvena, odana i iznimno čista životinja. To što ne laje ne čini ga nijemim psom. Svoje zadovoljstvo ponovnom zajedničkom susretu sa vlasnicima pokazati će radosnim urlikom sličnom jodlanju, a svoje nezadovoljstvo impresivnim režanjem. Također posjeduju raznolike oblike artikulacije u odnosima s drugim članovima čopora. Domoroci ga često opisuju kao "psa koji govori".

 

S druge strane, Basenji je vrlo neovisan što ujedno i odbija mnoge entuzijaste ovog psećeg prijatelja. Na primjer danu naredbu koju razumiju ali je, u tom trenutku, smatraju neopravdanom uglavnom neće izvršiti. Uz to, vođeni svojim izuzetno snažnim lovačkim nagonom, ne može bilogdje biti pušteni s uzice. Basenji koji pobjegne, vrlo  često, u kratkom vremenu završi pod automobilom. Iako izgleda vrlo elegantno zapravo je  vrlo snažan pas i ima tendenciju vući na uzici za vrijeme šetnje. Zbog toga nije preporučljivo prepustiti šetnju malom djetetu.

 

Ako međutim ove mane pasmine, opisane u tekstu iznad,  ne smatrate uznemirujućim, pronaći ćete voljenog, odanog, inteligentnog ljubimca, koji će u uvijek biti spreman za šalu.

 

Na vrh