Basenji je prirodna pasmina i relativno su zdravi. Kao kod svih pasmina, postoje neke bolesti koje se mogu pojaviti češće kod Basenji pasmine nego u ostalih. Te bolesti drugim pasminama nisu nepoznate ali su uglavnom ili rijetke ili nasljedne.

 

Kada sagledavamo zdravstvene informacije tada je važno razlikovati potrebu za brigom oko planiranja uzgoja i procjene posljedica koje se tiču zdravlje pasmine, u odnosu na vjerojatnosti susretanja tih poremećaja kod kućnog ljubimca. Zdravstveni testovi važni su za genetski potencijal, ne samo kod pojedinih pasa koje se planira uzgajati, već i kako bi osigurali kvalitetnu kontrolu nad cjelokupnim zdravim genetskim potencijalom. Opći zdravstveni problemi pokriveni su pretragama koje obuhvaćaju ispitivanja očiju, kukova, kila (hernije), štitnjače i kardiološka testiranja.

Više pronađite ovdje

 

Još jedna vrlo važno zdravstveno pitanje tiče se Fanconi sindroma, problem bubrega koja se javlja u kasnijoj dobi. Unazad nekoliko godina, uz pomoć Basenji zdravstvene zaklade (Basenji Health Endowment),  otkriven je i svima dostupan DNA test. Od tada postotak oboljelih jako brzo opada.

 

Odgovori na često postavljana pitanja o DNK testu za Fanconi sindrom možete pronaći ovdje (na OFA web stranicama, na engleskom jeziku). Uz to postoji i Fanconi protokol za vlasnike i njihove pse kako bi se upoznali sa načinom na koji treba postupati sa Fanconi zaraženim psima.

 

Uzgajivači i oni koji razmišljaju o uzgoju Basenji pasmine trebali bi detaljno proučiti informacije o testiranju na Fanconi sindrom na web stranici OFA (Orthopedic Foundation for Animals). Osim toga uzgajivači bi se trebali upoznati i sa drugim OFA testovima za procjenu kukova, koljena i štitnjače.

 

 

Fanconi sindrom  ~  Problemi sa štitnjačom  ~  Displazija kukova  ~  Postojana Pupilarna Membrana

~  Basenji Retinopatija  ~  Pupčane i ingvinalne hernije 

 

 

Fanconi sindrom

 

Fanconi sindrom je problem bubrega koji se javlja u kasnijoj dobi  za koji je, u vrijeme otkrića DNK testa, utvrđeno da se javlja u oko 7% svih basenjija. Čini se da od tada postotak učestalosti brzo opada.  Ukoliko se ne liječi, bolest je smrtonosna, a s liječenjem, koje se sastoji od bikarbonata i ostalih dodataka, psi će imati gotovo normalan životni vijek.

 

Do rujna 2011 koristio se DNK test, koji je podrazumijevao kombinaciju više markera i opsežno se koristio. Iako test nije nepogrešiv, psi sa najmanje jednim roditeljem testiranim na Fanconi kao" Vjerojatno čist/ Probable Clear " imaju vrlo malu mogućnost razviti bolest.
U rujnu 2011 Dr. Gary Johnson je identificirao mutacije odgovorne za recesivni basenji Fanconi sindrom. Da bi mogli razlikovati izravne rezultate novog od onog  prijašnjeg testa markerima, rezultat novog izravnog testa biti će: Čist/Clear, Carrier/Nositelj ili Zaražen/Affected. Pojam "Probably/Vjerojatno"  na potvrdi se više neće pojavljivati.

 

Fanconi je poremećaj u kojem bubrezi  ne mogu ispravno vršiti reapsorpciju elektrolita i hranjivih tvari natrag u tijelo, već ih umjesto toga "izlijevaju" u urin.
Simptomi uključuju prekomjerno pijenje (polydipsia), prekomjerno mokrenje (poliurija), i glukozu u urinu (glucosuria.) Ako se Fanconi ne liječi, pojaviti će se istrošenost mišića, acidoza te opće loše stanje organizma.
Pojavljivanje simptoma kod oboljelih od Fanconi sindroma javlja se obično između četvrte i osme godine, iako ima slučajeva gdje su se simptomi javili i ranije, već sa tri godine ali i onih kod kojih su se simptomi pojavili tek sa navršenih deset godina.

 

Ukoliko se ne liječi, Fanconijem zaražen basenji obično će uginuti. No ukoliko ga se otkrije rano i započne se sa liječenjem, basenji će se uglavnom oporaviti i biti će dobro. Studije pokazuju da psi koji se liječe imaju životni vijek statistički vrlo sličan onome kao u zdravog  psa.

 

Za vlasnika
 Vlasnici bi trebali inzistirati na tome da barem jedan roditelj svakog štenca kojeg kupuju bude testiran kao Fanconi Čist (Clear), osim ako nije već štene pojedinačno testirano. Iako to nije jamstvo de će štene biti zdravo, studije do danas pokazuju da će psi s jednim ili oba roditelja koji su testirani kao Fanconi Čisti vrlo rijetko razviti poremećaj.

 

Za uzgajivače
Svi psi koji se koriste za uzgoj trebaju biti podvrgnuti DNK testu na Fanconi. DNA test na Fanconi dostupan putem je zaklade OFA (Orthopedic Foundation for Animals), u prijevodu Ortopedska zaklada za životinje, na web stranici www.offa.org i svi rezultati ispitivanja pohranjeni su u  otvorenoj bazi podataka te se mogu pretraživati.
Test može utvrditi je li pas Nositelj, Čist ili Zaražen sa 100%  stupnjem točnosti te može predvidjeti da će pas postati zaražen čak prije razvoja simptoma.
Svako planirano Basenji leglo trebalo bi imati barem jednog roditelja koji je testiran kao Čist, kako bi se smanjila mogućnost zaraženih štenaca.
 

Liječenje
Godine 1990 dr. Steve Gonto razvio je protokol(postupnik) liječenja za pse sa Fanconi sindromom temeljen na liječenju pacijenata sa Fanconi poremećajem kod ljudi. Protokol podrazumijeva dodatke prehrani za neutralizaciju kiseline, zamjenu izgubljenih elektrolita i hranjivih tvari. To se postiže s određenim dozama bikarbonata i drugih dodataka kako bi se ponovno uspostavila osnovne ravnoteža kiselina te kako bi se elektroliti održali na odgovarajućim razinama. Dr. Gonto dobio je doživotno članstvo u Američkom Basenji Klubu (BCOA) koji je prepoznao važnost njegova rada.
Gonto protokol proučen je i prihvaćen kao veterinarska literatura Jennifer Yearley, DVM, dok je završavala svoj stručni studij. To je bio važan korak u širenju svijesti o liječenju. Protokol je bio vrlo uspješan u poboljšanju kvalitete i dužine života za basenjije pogođenim Fanconi sindromom. Protokol može kontrolirati poremećaj ali ga, nažalost, ne može izliječiti.

NA POČETAK

 

Problemi sa štitnjačom

 

Hipotireoza je poznata po tome da se pojavljuje kod basenjija. Najčešći simptomi uključuju debljanje, slabu i lošu dlaku, smanjenu razinu aktivnost te razdražljivost. Postoje i drugi simptomi kao što je npr. gubitak težine. Izvještaji OFAe na testiranim basenjijima pokazuju da je, u vrijeme pisanja ovog teksta, 82,9% pasa imalo normalne vrijednosti u svakom pogledu, 6% ih je imalo Autoimuni tireoiditis, 0,4% imalo je idiopatsku hipotireozu, a 10,8% su dvosmisleni. Autoimuni tireoiditis poznat je po tome da je nasljedan.

 

Za vlasnika
Hipotireoza se lako liječi jeftinijim dodatcima za štitnjaču; dozu će možda biti potrebno povremeno prilagođavati i to isključivo uz veterinarski nadzor.
Vlasnici bi trebali inzistirati na povremenom pregledu svog psa kod veterinara, pogotovo ako oni pokazuju bilo kakve simptome koji mogu ukazivati na hipotireozu.
Testovi isključivo prikazuju trenutno stanje štitnjače i ne mogu predvidjeti buduće promjene, kao niti što ne mogu pokazati da li pas može ili ne može prenijeti  hipotireozu na svoje potomstvo.

 

Za uzgajivača
Bilo bi dobro da uzgajivači povremeno testiraju štitnjaču svojih uzgojnih skupina na samom početku njihove odrasle dobi. OFA je otvorila registar za pse koji su testirani za autoimuni thyroiditis od 12 mjeseci ili starije, koristeći odobrene laboratorije (samo za SAD). Ovaj test štitnjače dio je CHIC tabele za Basenjije.
Testiranje za uzgojne skupine preporuča se ponajprije kako bi se isključio autoimuni thyroiditis, poznat kao nasljedan. Potpuni tabela koji se koristi za test štitnjače je ona koja uključuje ukupnu vrijednost tiroksina (T4), stimulirajući hormon štitnjače (TSH), slobodan T4 po dijalizi te tireoglobulin autoantitijela (TgAA ili TAA.)
Elevacija TSH i TgAA razine koristiti se za dijagnosticiranje autoimunog tireoiditisa - međutim, kako bolest napreduje, razine hormona se mogu smanjiti zbog potpunog uništenja štitne žlijezde. Psi koji su imali autoimuni tireoiditis nekoliko godina, a nikada nisu bili testirani, možda neće pokazivati povišen TSH i TgAA potreban za definitivnu dijagnozu.

NA POČETAK

Displazija kukova


Displazija kukova je nasljedno stanje u kojem je čašica kuka loše formirana, te često dovodi do hromosti i artritisa. Vjeruje se da je poligenska odnosno da postoji više gena zaslužnih za razvoj displazije. Kod oko 3 do 3,5% Basenjija potvrđena je displazija na temelju rendgenskih snimaka koje su poslane OFA-i.

Za vlasnika
Kada kupujete štene, njegovi roditelji bi trebali biti testirani na displaziju kukova sa rendgenskim snimkama koje moraju biti očitane od strane OFAe ili nadležne institucije za vašu zemlju. U Hrvatskoj je to Veterinarski fakultet u Zagrebu te one veterinarske stanice koje posjeduju valjanu dozvolu.

 

Za uzgajivača
Uzgojne skupine moraju biti podvrgnute rendgenskom snimanju zbog displazije kukova. Na web stranici OFAe dopušta se preuzimanje i pretraživanje pasa koji su prošli s ocjenom Korektno, Dobro ili Izvrsno. Osim toga, OFA je nedavno dodala mogućnost da se rezultati smjeste u otvoreni zdravstveni registar, tako da se granične i dizplazijske ocjene mogu biti javne. (samo za SAD)
Dobro i Izvrsno željene su ocjene za uzgoj jedinki, iako se ocjena Korektno ne smatra displazijskim.  Status koji pas dobije u starosti od 2. godine OFA će smatrati se definitivnim odnosno trajnim statusom kukova tog psa. Međutim, postoji mala šansa da pas može razviti displaziju kasnije u životu.
Znači, da bi se dobili trajni rezultati, pas mora biti podvrgnut rendgenu sa navršene 2. godine ili kasnije te sa slikama očitanih od strane nadležne institucije. Psi se mogu slikati i ranije kako bi se dobili preliminarni rezultati ukoliko se planiraju za uzgoj prije navršene 2. godine. 
Uzgojem testiranih pasa normalnih rezultata, pregledom vertikale rodovnika kako bi se u obzir uzeli i  rezultati rođaka preporučena je metoda kontrole displazije kukova.

NA POČETAK

Postojana Pupilarna Membrana (PPM)

 

Postojana Pupilarna Membrana je stanje u kojem se fetalna membrana oka ne reabsorbira u potpunosti. To je manji  i obično benigni (dobroćudan) poremećaj koji je vrlo čest u basenjija. Na temelju CERF  (Canine Eye Registration Foundation) statistike do 2006. pokazale su  da je oko 77% svih Basenjija imalo PPM dok su bili štenci, njih oko 70,5% u najblažem obliku - obliku koji je dopušten u pasa certificiranih od strane CERFa i općenito je prihvaćeno da PPM nema utjecaja na kvalitetu života ili vida. Od preostalih 6,5% oko 1,8% imali su potpuni prekrivač kao štenci, što je teži oblik koji može uzrokovati zamućenje vida.
PPM nije progresivan odnosno neće se razvijati s vremenom, a blagi PPM kod štenaca se često zapravo reabsorbira i nestane u potpunosti dok odrastaju. Iz tog razloga PPM se može poboljšati i ne može se pogoršati.

 

Za vlasnika
PPM uglavnom nema utjecaja na pseći život. Težak oblik PPMa koji bi uzrokovao probleme s vidom vidljiv je veterinaru koji nije stručnjak za očne bolesti, no PPM tako teškog oblika  iznimno je neuobičajen.

 

Za uzgajivača
Dok u većini PPM nema negativan utjecaj na život psa, teži oblik PPM ipak ima. Iako je danas teži oblik PPM vrlo rijedak u basenjija ipak je bio vrlo čest u ranoj povijesti pasmine. No, uzgajivači su mogli vrlo uspješno uzgajati na način da ga izbjegavaju.
Da bi se spriječilo da teži oblik PPM opet postane uobičajen, bilo bi dobro da uzgajivači imaju ACVO certificiranog veterinarskog oftalmologa koji bi provjerio štence sa 7-9 tjedna starosti, i tako utvrdio prisutnost ili odsutnost PPMa. Svi bi uzgajivači trebali biti upoznati sa PPM statusom svojih pasa.
Basenji s statusom Iris-Iris PPM može dobiti CERF certifikat. A svi ostali razredi PPMa (Iris to Lens, Iris to Cornea i Iris sheets/ploha) ne mogu. Većina basenji uzgajivača neće diskvalificirati psa iz uzgoja isključivo zbog blagog PPMa. Nadalje CERF pregled prikazati će se trenutno stanje PPMa ali to nam ne može biti potvrda da li pas može ili ne može prenijeti PPM na svoje potomstvo.

NA POČETAK

 

Basenji Retinopatija / Progresivna atrofija mrežnice(PRA)

 

Retinopatija u basenjija, ili Progresivna Atrofija Mrežnice (PRA) je stanje oka u kojem mrežnica počinje propadati kasnije u životu, što uzrokuje noćno sljepilo. Ukoliko pas živi dovoljno dugo onda uzrokuje pogoršanje dnevnog vida koje, naposljetku, može dovesti i do sljepoće. Očni specijalist početak bolesti može dijagnosticirati  obično u dobi između 4. i 10. godina, iako ima slučajeva gdje se PRA pojavio  u dobi od 3 godine do onih koju su se javili tek sa 13 godina. Na temelju CERF statistike provedene do 2006. oko 25% Basenjija u dobi od 8 godina i starije pokazali su znakove promjena mrežnice, iako je većina tih promjena okarakterizirana kao PRA sumnjiva ali ne i kao PRA oboljenje. Nisu svi od tih pasa imali nasljednu bolest oka, jer promjene mrežnice ne moraju biti isključivo stečene već mogu biti posljedica nekih drugih bolesti.
Trenutno nije poznato da li je PRA basenjija jedna bolest ili više od jedne. Način nasljeđivanja trenutno je nepoznat.
Basenjiji također mogu imati neke neobične, ali benigne oblike pigmentacije mrežnice koja se lako može zamijeniti s PRA ili degeneracijom mrežnice.  Također i lažno pozitivni i lažno negativi rezultati uobičajeni su kod u basenjija sa PRA dijagnozom.

 

Za vlasnika
Većina basenjija sa dijagnozom retinopatije pokazuje malu promjenu u ponašanju kasnije u životu. Smanjenje vida pri slabom osvjetljenju obično je jedan od prvi simptoma koji se pojavljuje u srednjoj do kasnoj dobi kod psa sa poremećajem. Smanjenje vida na dnevnom svjetlu za većinu oboljelih pasa čini se da se ne javlja sve do kasne životne dobi. Postoje rijetke iznimke onih koji su oslijepili u srednjoj dobi. Sljepoća prije sredine životnog vijeka je izuzetno rijetka. Ovo je prije svega bolest starijih pasa, koja u većini slučajeva ima vrlo suptilne simptome sve do vrlo kasne životne dobi.

 

Za uzgajivača
Iako retinopatija je ograničen učinak na kvalitetu života za većinu oboljelih pasa, to je ozbiljan poremećaj koji treba uzeti u obzir prilikom uzgoja. Budući da psi rijetko pokazuju znakove bolesti do srednje životne dobi, može se desiti da pas sa oboljenjem bude uzgajan prije dijagnoze. Bez stručnog pregleda, oboljeli psi često će biti nedijagnosticirani tijekom cijelog svog života.
Pretraga prikazuje samo trenutno stanje očiju. Budući da se retinopatija/PRA javlja kasnije u životu, pregled ne može predvidjeti hoće li ili neće pas razviti problem u budućnosti. Nadalje, pregled ne može procijeniti hoće li ili neće pas prenositi oboljenje na svoje potomke.
Basenjiji koji se koriste za uzgoj trebaju biti testirani tijekom života pa i u kasnijoj dobi kada se više i ne koriste za rasplod kako bi njihov status retinopatije bio poznat. Psi s dijagnozom retinopatije ne bi trebali biti korišteni u uzgoju. Psi s jednim roditeljem ili potomkom kod kojeg se retinopatija razvila međusobno se ne bi trebali koristit u uzgoju.
Ako je vašem psu dijagnosticiran PRA, uzorci krvi vašeg psa, njegovih roditelja, potomaka i pravih braće i sestara trebali bi se poslati dr. Gary Johnson na Veleučilište u Missouriju (SAD). Molimo kontaktirajte BCOAu za upute za slanje uzoraka.

NA POČETAK

Pupčane i ingvinalne hernije


Pupčane kile su vrlo česte u basenjija, i većinom su to manje kile koje psu uglavnom ne uzrokuju probleme.

 

Za vlasnika
Pupčana kila može se operirati u bilo koje vrijeme; operacije se često rade kada se ljubimac kastrira ili sterilizira ili u nekom drugom zahvatu koji zahtjeva anesteziju. Kile koje su malo zatvorene obično ne uzrokuju probleme; velike ili otvorene kile mogu uzrokovati probleme ako petlja crijeva biva uhvaćena u kili. Neki uzgajivači rutinski operiraju čak i male zatvorene kile. Psi koji su operirali pupčanu kilu  i dalje ispunjavaju uvjete za sudjelovanje na Izložbama pasa.
Ingvinalne hernije su rijetkost u Basenjija. One uglavnom zahtijevaju kiruršku operaciju. Psi s operacijom ingvinalne hernije ne mogu sudjelovati na Izložbama pasa.

 

Za uzgajivača
Male zatvorene pupčane kile općenito nisu problem u uzgoju, iako je selekcija onih bez pupčane hernije poželjna. Velike ili otvorene kile treba smatrati razlog protiv uzgoja tih jedinki.
Ingvinalne hernije su ozbiljna mana, i pas s ingvinalnom hernijom ne bi trebao biti uzgajan.

Na vrh